




Ponekad osetim potrebu da se udaljim od porcelana, i to je uvek dobar znak.
Kamenina je mesto odakle svaki keramičar počinje. Neki majstori, kojima se duboko divim, ostali su joj verni i još uvek jesu. I ja sam među onima koji su se okrenuli porcelanu, ali koreni se nikada ne zaboravljaju, tačnije, oni ne zaboravljaju nas. Tiho nam šapnu kada je vreme da im se ponovo posvetimo.
Daleki Istok je jedan od najvažnijih uticaja u mom životu. Topao obrok podeljen s drugima za mene je čista radost.
Kao omaž toj kulturi, ovu činiju sam osmislila imajući u vidu ramen, ali ona je podjednako savršena za svako jelo koje želite da ostane toplo i čiji miris budi radost.
Ručno oblikovana od tamne kamenine, činija ima mat crnu površinu sa suptilnim metalik bronzanim tonovima pri osnovi. Blagi horizontalni žlebovi prate njenu formu i daju joj tiho kretanje. Uz njih, fine uspravne rezbarije, svaka pažljivo urezana rukom, donose ritam i prisustvo, poput tihih poteza četkice u glini. Unutrašnjost je blago teksturisana i čuva trag dodira: otiske prstiju, pokreta i namere. Odlično zadržava toplotu i poziva da usporimo, baš kao i trenuci koje delimo za stolom.